Izgleda da savjetnici Milanoviću nisu dobro objasnili kako mi Istrijani funkcioniramo
Damir Kajin u emisiji Zorana Stankovića Nedjeljom u 2
Izgleda da se predsjednik SDP-a Zoran Milanović poprilično zaletio pružanjem podrške kandidaturi za župana dojučerašnjeg narodnog tribuna Damira Kajina, čime je u proteklih nekoliko tjedana na sebe navukao solidnu dozu bijesa predstavnika brojnih gradskih i općinskih organizacija. U pokušaju da stranku vodi za ove krajeve neuobičajeno čvrstom rukom, raspustio je pulsku i županijsku organizaciju, nametnuvši svoje ljude koji, sada je to očigledno, među članstvom uživaju upitnu podršku. Dodatna poteškoća za središnjicu jest činjenica da istarski SDP očigledno nema namjeru svijati kičmu kao što je to bio slučaj sa nekim drugim županijskim organizacijama koje su nakon prvotnog bunta utišane smjenama i dovođenjem prinudnih upravitelja.
Zato ne čude sve brojniji komentari kako je Milanoviću Tuđmanov pokušaj upravljanja Istrom preko povjerenika trebao biti jasan primjer da se Istrijanima, ma koje političke orijentacije bili, takav odnos neće svidjeti.
Osim što je razjedinio vlastitu stranku, Milanović je svojim potezima jače nego ikad potpomogao Jakovčićev IDS. Jer, ma koliko se građanima Istre preko svojih ljudi trudio objasniti kako SDP zapravo radi na ponovnom stvaranju identiteta stranke koja se utopila u IDS-ovom klijentelizmu, primajući izdašne nagrade za bespogovorno dizanje ruku u gradskim i općinskim parlamentima, time je postigao upravo suprotni efekt: IDS-u je takva situacija stigla kao naručena. Njegovi eksponenti samo sjede i smješkaju se dok se SDP urušava u vlastitim frakcijskim borbama. Jedini član IDS-a koji se povremeno glasno javlja je Ivan Jakovčić o čijem se nepotizmu, političkim i gospodarskim marifetlucima doslovno preko noći prestalo pisati i govoriti. Jer, novinari pišu o onome što se događa i što je čitateljima zanimljivo, a to je trenutno situacija u SDP-u i oko njega. Drugi su IDS-ovi kadrovi za to vrijeme fokusirani na kampanju Valtera Flege, svog kandidata za župana.
Smještaju li Milanović i Jakovčić Kajinu?
Postoje među političkim analitičarima i teze kako sve to nije slučajno, a jedna je od njih i ona da je Milanović, da bi zaštitio Jakovčića od preranog nestanka sa političke scene, odlučio žrtvovati naivnog Kajina koji će izgorjeti u objašnjavanju građanima Istre kako je baš on pravi izbor za njih.
Ako u obzir uzmemo činjenicu da je Jakovčić jedan od najiskusnijih i najprefriganijih političara na našim prostorima, koji je politički preživio svoje najnevjerojatnije poteze na koje se javnost zgražala (Sv. Juraj, golf, Barbariga i Dragonera, Hypo, enormne rate kredita u odnosu na službena primanja, umreženost IDS-ovih kadrova u dijeljenju javnog novca podobnim tvrtkama, financiranju podobnih medija, Ginetta i Todorić, da ne nabrajam dalje), nije nemoguća teorija po kojoj je Milanović Jakovčića barem na neko vrijeme odlučio poštedjeti pritiska javnosti i medija te padanja u političku nemilost. Jer, u Hrvatskoj je sada već normalna stvar da ono samo po sebi nekako otvara Bajićeve ladice, da bi iz njih počeli ispadati kosturi koji vode do istraga i tužbi (Polančec, Sanader, Barišić itd.) od čega se čak ni Jakovčić ne može braniti bez snažne i konkretne političke potpore. Istina, teško je da će aktualni župan proći bez sankcija ukoliko se teze o njegovoj umiješanosti u korupcijske skandale pokažu utemeljenima, pa bi kupnja vremena bila sasvim razuman (iako ne i legitiman) potez.
I ta teorija donekle stoji. Pitanje je zašto bi Milanović takvo što htio učiniti.
Kajin najistaknutiji borac za vlastitu političku marginalizaciju
Kajin je građanima ranije možda i bio simpatičan, a njegove eskapade u Saboru zabavne čak i onima "priko Učke", ali u Istri se broj njegovih simpatizera drastično smanjio nakon što je taj samoprozvani zaštitnik puka iskoristio zakonsku mogućnost pa si jednodnevnim umirovljenjem osigurao saborsku mirovinu, čime su se njegove priče o pravednosti svele na običnu dnevnopolitičku tlapnju. Dodatno si je pogoršao situaciju petljanjem sa Filipinskom skupinom i bivšim članovima IDS-a koji također među biračima ne uživaju bogznakakvo povjerenje. No, budimo realni, koji bi drugi igrači sa kakvom-takvom političkom težinom osim te skupine još mogli otvoreno stati na Kajinovu stranu?
Ako znamo da Istrijanke i Istrijani takve stvari ne praštaju, Milanovićevo uzimanje Kajina "pod svoje" i pokušaj uvođenja svojevrsne diktature preko povjerenice Ade Damjanac će izazvati zbijanje redova u SDP-u i šire. A to se, vidimo, upravo događa.
Osim toga, ne mogu propustiti citirati jednog Tviteraša koji je posljednji Kajinov nastup u emisiji
Nedjeljom u dva
Zorana Stankovića nazvao -
političkim samoubojstvom uživo na HTV1
. Malo je kome jasno zašto mu je taj nastup uopće trebao, a vjerujem da ni Kajin neće biti bitno drugačijeg mišljenja kad odgleda reprizu emisije.
Oni koji na Drugom nisu gledali skijanje Ivice Kostelića imali su prilike na Prvom gledati hrpu nesuvislosti malo kad viđenu na našim prostorima, i to od samog početka emisije kad je na Stankovićevo "Dobar dan" Kajin odgovorio sa "Hvala".
Vidno uznemiren i uz veliku dozu treme, nezavisni je kandidat za župana pokazivao veliku nervozu u trenucima kad ga je voditelj krenuo prekidati u demagoškom ponavljanju uvijek iste priče o Jakovčiću i IDS-u kakav je nekad bio, te nastojanju da ne odgovori na neugodna pitanja. Navukavši ga da kaže kako bi svi iskoristili mogućnost uživanja saborske mirovine, Stanković mu je "opalio vritnjak godine" rekavši kako sebe smatra dovoljno inteligentnim da ne učini nešto zbog čega će ga javnost kasnije neprestano prozivati. (Neki su Stankoviću, istina, zamjerili na čestom prekidanju sugovornika, ali doista mora biti teško odoljeti i ne ispaliti volej kad ti lopta tako lijepo sama od sebe sjedne.)
Kakvi su koeficijenti za Kajina na istarskoj kladionici pokazat će vrijeme, no šanse za uspjeh igrača koji pet mjeseci prije izbora u političku utakmicu srlja bez ikakvog koncepta, poprilično izgubljeno i nesuvislo, nisu prevelike.
Gdje je nestao čovjek i gdje je pravDA?
Ono što je u svemu tome najtragičnije za Istru jest činjenica da zbog sveopće halabuke oko Kajina i SDP-a više gotovo nitko javno ne govori o stvarnim problemima koji građane tište, što odgovara isključivo IDS-ovoj političkoj eliti kojoj takva situacija također kupuje vrijeme. Uskoro ćemo, možda već za nekoliko tjedana krenuti u pravu pravcatu predizbornu kampanju u kojoj će svakodnevne probleme zamijeniti estradni nastupi političara koji će svojim novim obećanjima i pričama kako su oni dobri, a oni drugi zli, nepošteni, blablabla u potpunosti zauzeti ionako zagušeni medijski prostor.
Otud i sumnje u iskrenost SDP-ove službene podrške Damiru Kajinu. Jer, ukoliko je ona iskrena, onda je Milanović zacijelo nedovoljno ozbiljno shvatio izraz "krepat, ma ne molat" (crknuti da, ali popustiti - nikad), tako tipičan za istrijanski mentalitet.
U to, međutim, nije lako povjerovati, jer teško da netko može pukim slučajem postati predsjednikom najveće stranke i vlade.