Istražili smo za vas: Istine i zablude o fiskalizaciji

Iako se Vlada poprilično potrudila dobro iskomunicirati novitete vezane uz proces fiskalizacije, mediji su u posljednje vrijeme puni (dez)informacija na tu temu. Ponukani time i e-mailom jednog čitatelja "potkovanog" znanjem o fiskalizaciji odlučili smo se dodatno raspitati i objaviti ono što smo doznali. Osim dvojice čitatelja iz IT struke koji su željeli ostati anonimni, razgovarali smo i sa Ivanom Guštinom , predsjednikom Hrvatske udruge Linux korisnika koji je kao informatički stručnjak u projekt fiskalizacije bio uključen od samih njegovih početaka.

Reklame i članci pričaju o tome da je za fiskalizaciju potrebna nova kasa, da to mora biti PC, a često i da su Windowsi XP potreban minimum jer, primjerice, fiskalizacija neće funkcionirati iz DOS-a zastupljenog kod brojnih starih registar blagajni. Neki su mediji iznosili podatke o tome da je cijena fiskalizacije i više od 10.000 kuna po korisniku. Što je od toga istinito?

-Ništa od toga nije istina. Rješenje koje nudi Porezna uprava je potpuno softversko i multiplatformsko. Kad sam se u to uvjerio, moja je "misija" u toj priči završila, kaže Guštin. -Ne postoji niti jedan komad ničijeg softvera kojeg treba kupiti odnosno koristiti, već rješenje definiraju XML shema i protokol komunikacije prema Poreznoj upravi. Više sam puta rekao i ponovo ću napomenuti - to se može implementirati na bilo kojem računalu i uređaju, na bilo kojoj računalnoj platformi (Windows, Linux, MacOS, pa čak i čistom DOS-u). Implementacija ovisi isključivo o sposobnosti i znanju programera.

-Ne razumijem odakle nekima informacija o nužnosti Windows platforme. Po meni, postoje dva izvora dezinformacija: prvi je gomila komercijalnih web stranica sličnog imena koje se vrlo suptilno predstavljaju gotovo kao službene, a u biti nude uglavnom Windows proizvode jedne ili više tvrtki, kaže Guštin i dodaje kako je jedina službena i ovlaštena stranica za koju zna ona Porezne uprave http://www.porezna-uprava.hr/fiskalizacija/fiskalizacija.asp , dok se korisne, objektivne i točne informacije mogu naći i na www.hgk.hr ili www.rrif.hr .

U medijima se spominju "elektronički uređaji, fiskalne blagajne razvijene u drugim državama", dok neki čak ističu kako su njihove fiskalne blagajne "provjerene u zemljama u kojima se već koriste" ili kako je samo njihov software "certificiran za fiskalizaciju", ma što to značilo, što dodatno zbunjuje već ionako zbunjene i nedovoljno informirane korisnike.

Naši su sugovornici složni oko činjenice da se radi o lažnom oglašavanju, a neki oglašivači idu čak tako daleko da telefonski zovu poslovne subjekte u Hrvatskoj i govore im kako oni "jedini imaju rješenje za fiskalizaciju", što je notorna glupost i laž, a takve bi trebalo tužiti zbog lažnog oglašavanja. -No, kažu naši sugovornici, problem je i u prestrašenim i neupućenim krajnjim korisnicima koji nasjedaju na takve priče.

Ne postoje "fiskalni uređaji", jer se naše rješenje potpuno razlikuje od onih u susjednim državama. Rješenje slično našem koristi se u nekim zemljama Europe, ali je teško vjerovati da je neka od naših IT tvrtki tamo implementirala svoj sustav, pa bi se na takav posao mogla pozvati kao na referencu.

Prema Guštinu, najdalje je u tom poslu otišao "Digitron" iz Buja koji je u suradnji sa proizvođačem neke od svojih POS blagajni (ne, dakle, PC računala) stvarno uskladio s našim tehničkim rješenjem za fiskalizaciju, pa uopće nije nužno imati PC-kompatibilan uređaj. Osim toga, T-Com ima kompletno rješenje u "oblaku", pa također nije potrebno kupovati nikakve dodatne uređaje.

1. Rješenje za fiskalizaciju može se implementirati na bilo kojoj računalnoj platformi, a već postoje rješenja za Windowse, Linux, MacOSX, Android i slično.

2. Internet veza (ne mora biti super brza): podatkovni paketi koji se razmjenjuju s Poreznom upravom su mali (nekoliko KB) te će sustav uredno raditi i preko USB sticka za mobilni internet ili pametnog telefona. Naravno, ako korisnik generira veliki broj računa, imat će veći podatkovni promet, ali će takvi vjerojatno imati fiksnu internet vezu sa povoljnijom tarifom.

3. softver prilagođen tako da podržava fiskalizaciju (u većini slučajeva je to softver kojeg korisnici već imaju, jedino će morati platiti nadogradnju). Predsjednik HULK-a kaže kako stoji iza izjave da dobar programer sve to može implementirati čak i u čistom DOS (ili FreeDOS) okruženju. Ako korisnik, dakle, ima kvalitetnog programera, može zadržati prastari PC sa DOS programom i eventualno samo nadoplatiti nadogradnju programa (ako to već nije pokriveno kakvim ugovorom o održavanju).

4. certifikat od FINE koji košta 300kn za razdoblje od 5 godina: takvi certifikati i u inozemstvu koštaju oko 15 USD godišnje. Problem je jedino u tome što se certifikat kod nas odmah mora kupiti na rok od čak 5 godina, iako bi ulaskom u EU sljedeće godine sve naše državne institucije morale prihvatiti i druge certifikate koji su priznati u EU.

U trenutku izrade računa (prije njegova ispisa) kreira se datoteka određenog formata koja sadrži rekapitulaciju poreza, ukupan iznos računa, OIB poduzeća/obrta i OIB radnika. Ta datoteka se digitalno potpisuje i sigurnom vezom putem Interneta šalje u Poreznu upravu. Čeka se zatim elektronički "odgovor" Porezne uprave koji sadrži jedinstveni broj računa (JIR). Osim JIR-a, na računu se ispisuje i zaštitni kod (kreira ga proizvođač softvera) kako bi korisnik mogao dokazati da je taj račun izdan kod njega i samo kod njega.

U slučaju kad nema Internet veze, račun se može ispisati bez JIR-a, kojeg se za određeni račun može zatražiti naknadno.

Ukoliko postoje realni problemi sa Interent vezom (što je vrlo, vrlo rijetko), od HAKOM-a se može dobiti potvrda da korisnik nije u mogućnosti koristiti se Internet uslugom, pa na temelju te potvrde može od strane Porezne uprave biti izuzet od fiskalizacije.

Neki članci u medijima navode kako korisnik može reći da nema Internet vezu i u tom slučaju ne mora slati račune, odnosno, može ih slati nakon što "uštima" promet. No, ta opcija ne drži vodu. Korisnik to, istina, može pokušati učiniti, ali se pritom izlaže velikoj šansi da ga u kratkom roku posjeti nadležna inspekcija. Evo naputka o tome: [dok1]

Jedan od uzroka zablude da je fiskalna blagajna elektronički uređaj kojeg se mora dodatno kupiti vjerojatno leži u tome što takve sustave imaju nama susjedne BiH i Srbija. Kod njih je, naime, model fiskalizacije doista takav da korisnici moraju kupiti dodatni uređaj (printer/blagajna) koji sprema/pamti račune te ih potom šalje u Poreznu upravu. Takvi su uređaji u Hrvatskoj neprimjenjivi.

Prijedlog zakona o fiskalizaciji nije prošao bez negodovanja, naročito među ugostiteljima koji prijete masovnim zatvaranjem svojih lokala odnosno štrajkom. I odvjetnici su se pobunili iznijevši tezu kako se radi o udaru na povjerljiv odnos između odvjetnika i klijenta. No, prema našim sugovornicima, radi se o najobičnijoj dezinformaciji jer se Poreznoj upravi u procesu prijave računa (fiskalizacije) ne šalju ni opis usluge niti naziv komitenta, nego samo rekapitulacija poreza i ukupan iznos računa. Zbog toga nema opasnosti za "odvjetničku tajnu".

Ivan Guštin je u priču o fiskalizaciji intenzivno i aktivno uključen od samog početka. Uz još stotinjak-dvjestotinjak zainteresiranih prisustvovao je većini sastanaka održanih na tu temu, a predmet njegovog interesa bila je tehnička (a ne pravna) implementacija sustava.

-Željeli smo da se ta novost konačno u praksi provede na koliko-toliko tehnički pametan, otvoren, transparentan, neovisan način, za razliku od brojnih dosadašnjih pogrešnih i loših rješenja. Poglavito se to odnosi na ideju da rješenje bude multiplatformsko, odnosno neovisno o uređaju i operativnom sustavu. Takvim smo rješenjem željeli spriječiti da se država ili korisnici vežu uz jednog dobavljača opreme ili softvera te da eventualni softver za to ne bude zatvoren, rekao je Guštin.

-Mislim da se u tome i uspjelo. Nemoguće je sada procijeniti koliko je na to utjecalo zalaganje ljudi iz IT branše i Opensource zajednice, ili je možda Porezna uprava sama došla do toga, ali osobno mogu reći da sam ponuđenim rješenjem prilično zadovoljan. Nije savršeno, postoje neki teži propusti oko protokola i XML sheme, ali načelno je stvar dobro zamišljena, dok će se neki detalji morati "krpati" u hodu.

-Iako je zakon tek nedavno izglasan, neosporna je činjenica da se većina tehničkih detalja zna još od lipnja, detalji od rujna, a od početka listopada dostupni su demonstracijski (probni) certifikati i demo fiskalizacijski sustav Porezne uprave. Dakle, onaj tko je htio i znao, mogao je odavno biti spreman, kaže naš sugovornik.

Postoji i solidna količina dezinformacija kad su u pitanju obveznici fiskalizacije. No, zakon je jasan, a jedan od naših sugovornika kaže: "Kod projekta fiskalizacije mnogo korisnika misli da, ako promet ostvaruju samo putem žiro računa, nisu obveznici fiskalizacije. To je netočno."

Jer, zakon kaže sljedeće:

Članak 9.

(1) Za potrebe provedbe postupka fiskalizacije račun, osim podataka propisanih posebnim propisima, mora sadržavati ove podatke:

1. vrijeme izdavanja računa (sat i minuta),
2. oznaku operatera (osobe) na naplatnom uređaju,
3. oznaku načina plaćanja računa – novčanice, kartica, ček, transakcijski račun, ostalo,
4. Jedinstveni identifikator računa i
5. zaštitni kod izdavatelja obveznika fiskalizacije.

(2) Obveznici fiskalizacije iz članka 3. ovoga Zakona, dužni su na računu iskazati sve podatke propisane stavkom 1. ovoga članka bez obzira na način na koji se obavlja naplata računa.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, obveznici fiskalizacije koji ostvareni promet naplaćuju sredstvom koje se ne smatra gotovinom prema članku 2. točki 5. ovoga Zakona, nisu dužni iskazati podatke iz stavka 1. točaka 4. i 5. ovoga članka.

Iz ovoga slijedi da točke pod 1, 2 i 3 moraju implementirati svi obveznici fiskalizacije, a 4 i 5 samo oni koji promet ostvaruju u gotovini. To znači da se u skladu sa terminskim planom fiskalizacije mijenjaju svi programi, što bi kod nekih obveznika moglo stvoriti probleme zbog propisanog numeriranja računa itd.

Vjerojatno najveći problem u cijeloj priči uvođenja fiskalizacije jest činjenica da su dorađeni programi do sada mogli biti testirani samo na probnom serveru Ministarstva financija. -Produkcijski certifikati ne mogu se testirati dok se u pogon ne pusti produkcijski server, jer probni server ne prihvaća produkcijske certifikate, kažu programeri. Puštanje produkcijskog servera u rad bilo je planirano za 1. prosinca, ali je to onda odgođeno za 27. prosinca. To znači da će sve informatičke tvrtke u Hrvatskoj za uhodavanje svojih preinačenih programa imati na raspolaganju samo pet dana, i to ako budu radili subotom i nedjeljom.

-Kašnjenje nikako nije dobar znak, kažu naši sugovornici, jer Porezna uprava još nije donijela ni pravilnik o primjeni Zakona o fiskalizaciji. Valjda imaju vremena, oni to najboje znaju. Iako, rokovi za uvođenje ovog zakona stvarno ne zaslužuju komentar, budući se radi o procesu koji u normalnim okolnostima treba trajati oko 3 godine. Dovoljno je pogledati kako funkcioniraju E-matica i slični primjeri implementacije online poslovanja.

Ivan Guštin slaže se sa tim tvrdnjama, ali ne misli kako je kašnjenje najveći problem. -Veći problem od toga je nekonzistentnost i nedorečenost u XML shemi i protokolima zbog čega će vjerojatno biti najviše teškoća (da ne kažem kolapsa sustava). Moj kolega koji to implementira zna više o tome, pokušao je nadležne kontaktirati više puta, ali oni ili ne razumiju u čemu je problem ili to jednostavno ne stižu "pokrpati".

Svi nestrpljivo očekuju 27. prosinca i početak testiranja sustava.