Hoće li u Hrvatskoj početi zatvarati novinare

Piše Zdenko DUKA

U Hrvatskoj je prošla 2008. godina, računajući po fizičkom nasilju prema novinarima, ali i po prijetnjama njima, bila najgora godina. Prvi put je u mirnodopskim uvjetima, dakle nakon Domovinskog rata, 23. listopada ubijen jedan novinar - Ivo Pukanić, vlasnik NCL Grupe i bivši glavni urednik Nacionala, i uz njega i šef marketinga Niko Franjić. Na ubijenog Ivu Pukanića atentat je pokušan još 7. travnja u noći kada je nepoznat netko pucao na njega i promašio ga u zagrebačkoj Ilici, u blizini njegova stana. Atentatora policija nije nikad pronašla, a zbog ubojstva Pukanića i Franjića trenutačno su pritvorene četiri osobe.

Početkom lipnja teško je pretučen novinar Jutarnjeg lista Duško Miljuš - zadobio je potres mozga, ozljede na licu i slomljena mu je ruka. Nisu pronađena niti dvojica napadača na Miljuša, a još manje naručitelji napada. Još su tri novinara ili imala policijsku pratnju ili je još imaju - novinari Jutarnjeg lista Drago Hedl i Gordan Malić te novinar Globusa Hrvoje Appelt.

Prijetnja samom sebi

Drago Hedl dobio je smrtnu prijetnju još početkom godine i onda koncem studenog. Pošiljalac smrtne prijetnje otkriven je - to je Krunoslav Fehir, čovjek koji je svjedočio protiv Branimira Glavaša u slučaju ratnih zločina u Osijeku. Fehir je kazao da je smrtnom prijetnjom Hedlu i, istodobno, samom sebi (!) želio na sebe skrenuti pažnju javnosti.

Hrvoje Appelt dobio je, vjerojatno zbog pisanja o korupciji, dvije prijetnje. Jednog je dana pred svojim stanom našao voštanicu koja je gorjela, a u drugoj polovici studenog pod njegov automobil postavljen je svjetleći predmet koji je jednom prolazniku izgledao sumnjivo i on je alarmirao policiju. Maliću su ljetos prijetili smrću, a jednu takvu poruku je mailom dobio i Željko Peratović, autor bloga 45 lines.

Prošle su godine fizički napadnuti i Danijela Banko, novinarka zadarskog Narodnog lista (ona je napadnuta u svojoj redakciji), fotoreporter Zadarskog lista Filip Brala pretučen je na nogometnoj utakmici, Marin Franov, fotoreporter Slavonskog doma, napadnut je u Osijeku poslije utakmice Hrvatska - Turska. Dalibor Urukalović, fotoreporter 24 sata, dobio je batine od zaštitara na rukometnoj utakmici Hrvatska - Rusija.

Zbog neriješenih i nesankcioniranih napada novinari su dvaput javno prosvjedovali - prvi put 6. lipnja, poslije napada na Miljuša, i onda 29. rujna.

Otegotna okolnost

Vrhovni sud bi trebao ujednačiti sudsku praksu nižih sudova i za napade na novinare izricati primjerene sankcije, napad na novinara na novinarskom zadatku morao bi biti otegotna okolnost za napadača. Nevjerojatna je, primjerice, nedavna odluka Županijskog suda u Sisku da tužba protiv Miljenka Žaje Krojfa, a zbog prijetnji tadašnjoj novinarki Globusa Renati Ivanović izrečenih prije nekoliko godina, pada u zastaru jer novinarka nije tada »bila ovlaštena osoba«. Prema ovakvoj odluci, ne samo da napad na novinara nije otegotna, nego je olakšavajuća okolnost!

Nova godina donosi i nove, u javnosti sve dosad nepoznate odredbe Zakona o kaznenom postupku prema kojem bi svako izvještavanje o istražnim postupcima novinarima bilo zabranjeno, a za kršenje takvih odredbi novinarima se prijeti i višegodišnjim zatvorom. Ako se ove represivne, apsurdne i za slobodu medija pogubne odredbe ne promijene i ako se budu doista i primjenjivale, Hrvatska bi mogla postati jedina zemlja u Europi u kojoj će se, poslije više desetljeća, početi zatvarati novinari.

Veći oprez i strah

A u svijetu je 2008. godine manje novinara ubijeno zbog svog posla nego posljednjih godina, ali, kad se procjenjuje opasnost novinarske profesije, ne treba zato biti veći optimist. Reporteri bez granica, primjerice, procjenjuju da je crna brojka manja jer novinari u kriznim, ratnim područjima prestaju raditi, a činjenica je i osjetno manje mrtvih novinara u Iraku, također, dobrim dijelom zbog povećanog opreza i straha.

Ali je u Iraku od ožujka 2003. pa do danas ubijeno 136 novinara i 51 osoba iz pratećih medijskih službi.

Reporteri bez granica bilježe da je u svijetu u 2008. ubijeno 60 novinara, a u 2007. bilo je 86 novinarskih žrtava. Reporteri su evidentirali da je 673 novinarki i novinara bilo pritvoreno ili uhapšeno, 929 ih je fizički napadnuto ili im je prijećeno, a zabilježili su i da su u 2008. u svijetu bila cenzurirana ukupno 353 medijska uratka.

Ta francuska organizacija za obranu novinarskih prava i slobode medija ne dijeli novinarske smrti s potvrđenim motivom da su ubijeni baš kao novinari i namjerno ciljani zbog izvještavanja od onih ubojstava za koje motivi nisu posve potvrđeni i jasni.

U Iraku najviše žrtava

Po podacima američkog komiteta za zaštitu novinara (Committe To Protect Journalists), 2008. ubijen je 41 novinar izravno zbog svog posla i još 22 novinara, ali s još nepotvrđenim motivima. Od onih za koje je jasno da su poginuli kao novinari, najviše je novinara poginulo u Iraku (11), u Pakistanu pet, u Indiji četiri, po troje u Gruziji i na Tajlandu, po dvoje u Afganistanu, u Rusiji, Somaliji, Šri Lanki, na Filipinima, u Hrvatskoj Ivo Pukanić, vlasnik NCL grupe i bivši glavni urednik Nacionala, te još po jedan novinar u Boliviji, Kambodži, u Meksiku i u Gazi.

Od 22 poginula za koje se ne zna jesu li poginuli zbog novinarskog zadatka, najviše ih je stradalo u Meksiku (4), onda po troje u Iraku i na Filipinima, po dvoje u Rusiji i u Gvatemali, a po jedan novinar ubijen je u Bugarskoj, u Kongu, Indiji, Dominikanskoj Republici, Keniji, Nepalu, Pakistanu i Venezueli. Prema dokumentaciji CPJ-a, ubijena su tri djelatnika u medijskoj službi - dva vozača u Iraku i u Hrvatskoj je u eksploziji zajedno s Pukanićem ubijen šef marketinga Nacionala Niko Franjić.