Fašinka ili Fazinka, ali nikako Facinka

POREČ - U dužim vremenskim razdobljima uporabe i toponimi su podložni promjenama. Osobito kad se i stanovništvo etnički mijenja ili pak dolaze ideološki drugačije obojane vlasti. Ipak, čuvanje tradicije i u imenima mikrolokaliteta na kojima živimo dokaz je poštovanja prema generacijama koje su na njima živjele prije nas, pa i kad nam nisu etnički, kulturološki ili ideološki simpatične.

Načelni uvod za konkretne opaske. Nakon što su nedavno prilično povijesno proizvoljno, odnosno loše utemeljeno, porečke gradske vlasti promijenile ime sela Varvari u Vrvari, također je službeno na ulazu u nedaleki novi supermarket osvanula adresa »Facinka«. Potonji porečki lokalitet postao je medijski poznat tijekom poništenog natječaja za prodaju državnog zemljišta na njemu i afere »Maestro« s koje sada pratimo i sudovanje, ali otpočetka ima problema s nazivom. Facinka ili Fazinka? Ili pak Fašinka?

Pokušali smo dokučiti izvorno ime te male uzvisine i okolnih polja istočno od nekadašnje stancije Filippini (sadašnja industrijska zona Poreča) i sjeverno od Varvari. U starim austrijskim kartama ga nismo našli, a u talijanskim topografskim, pogledali smo u rovinjskom Centru za povijesna istraživanja jednu iz 1922. ažuriranu 1932., te izdanje iz 1940. u Zavičajnom muzeju Poreštine, piše »M. Fasinca (66)«. Riječ je dakle o brijegu (M za monte) nadmorske visine 66 metara čije se ime čita kao Fazinka. U hrvatskoj transkripciji Fazinku nalazimo i kao naziv vodospreme Istarskog vodovoda. U Vodovodu su nam rekli da tako i pišu i izgovaraju. No, na novijoj vodospremi je i kamena ploča iz 1987., a piše - Fasinka! Ako je to već »prevedeno« na hrvatski, onda bi se tako i čitalo. Ili ne?

Nešto stariji Porečani kažu da se stara vodosprema zvala Fašinka. Još stariji Porečani nemaju sumnje da je takav toponim pravi. Na to mi je ukazao i prezimenjak Mario Prodan s nedalekog porečkog Čimižina i s korijenima iz Varvari, prepričavši obiteljsku predaju da su se tamo sjekla drva za ogrjev i vezivala se u »faše«. Dakle, Fašinka bi dolazilo od talijanske riječi fascio, svežanj, snop.

Tu »teoriju« podržava i ravnateljica porečkog muzeja Elena Uljančić-Vekić, koja proučavajući povijest Poreča često nailazi i na objašnjenja pojedinih toponima. Primjerice, spomenuti Varvari ime vuku više stotina godina unatrag od imena jedne obitelji – Varvar, koje se spominje u javnobilježničkim knjigama. »U vrijeme Venecije postojale su šume, koje su uglavnom javno dobro, u kojima se sjeklo tanje drvo za ogrjev. Ono se vezivalo u svežnjeve - 'faše' ili 'fašine', a postoje dokumenti o njegovom izvozu u Veneciju preko červarskog porta«, kaže Uljančić-Vekić.

U rječnicima venecijanskog narječja »fasso de legne« znači svežanj drva, a »fassina« je »piccolo fascio di legne minute«, dakle mali svežanj iscijepanog, izrezanog drva. »Fassina« je česta i u drugim sjevernotalijanskim dijalektima, a, primjerice, u ladinskom je nalazimo i kao »fasina«, s jednim »s«. Utoliko ne mora biti neobično da je u talijanskoj topografskoj karti brijeg Fasinca s jednim »s«.

U svakom slučaju, jedno je jasno: Fasinca, čitali je mi i na hrvatski transkribirali kao Fazinka ili Fašinka, nikako ne može biti Facinka. Za potonje iskrivljavanje je najvjerojatnije krivo nadobudno čitanje hrvatske transkripcije Fazinka kao da je izvorno talijanska riječ pa je »z« pročitano kao »c«.

G. PRODAN