Dvotračni internet

Evropski je parlament odbio sva četiri amandmana posvećena neutralnosti Mreže: Ukidanjem mrežne neutralnosti otvara se prostor za uvođenje ‘dvotračnog interneta’: sporijeg za većinu koja može platiti manje, znatno bržeg za one koji plaćaju više. Na korist telekomunikacijskih korporacija, dakako.

Internet kakav danas imamo nije pokvaren, ali nadležna regulacijska agencija ipak čini sve da ga popravi – objasnio je prošle godine popularni TV satiričar John Oliver Amerikancima o čemu govorimo kada govorimo o ukidanju mrežne neutralnosti (net neutrality), koja garantira ‘jednakost’ na internetu. Bilo bi sjajno da je nešto slično mogao pojasniti i masovnoj publici s ove strane Atlantika krajem prošlog mjeseca, kada je Evropski parlament – glasajući o novim pravilima regulacije interneta u Uniji – odbio sva četiri amandmana posvećena neutralnosti Mreže. I dok se evropskim medijskim mainstreamom kotrljalo oduševljenje zbog ukidanja roaminga, samo su rijetki glasovi s margina upozoravali kako je u novim propisima tretman neutralnosti bio neusporedivo važniji i dalekosežniji. Odbivši je zaštititi, naši su predstavnici postavili legislativnu scenu za ukidanje jednog od osnovnih principa onlajn komunikacije.

Naime, najjednostavnije rečeno, kada surfamo, sadržajima s bilo koje stranice možemo pristupiti podjednakom brzinom. Na tom aksiomu arhitektura interneta počiva od samoga početka, pa nam se on danas čini samorazumljivim. Ukidanjem mrežne neutralnosti, međutim, otvara se prostor za uvođenje ‘dvotračnog interneta’: sporijeg za većinu koja može platiti manje, znatno bržeg za one koji plaćaju više. Jedini koji bi imali korist od ovakve asimetrije su veliki provajderi, telekomunikacijske korporacije kao što su ‘domaći’ HT, Vipnet ili Tele2, odnosno njihovi moćni strani vlasnici. Nova regulacija omogućila bi im da bogatijim proizvođačima internetskog sadržaja poput Facebooka ili Netflixa naplaćuju više, dajući im zauzvrat propusnicu za ‘bržu traku’ kako bi ovi lakše došli do tzv. krajnjih korisnika. Jasno je da baš krajnji korisnici pritom izvlače deblji kraj: rast cijena znatno smanjuje i otežava dostupnost internetskih sadržaja, a korporacije poput Facebooka ionako će brzo i lako pronaći način da vlastite povećane troškove prebace na svoje mušterije.

Cijeli članak pročitajte ovdje .