'Bilo kuda, seksizam svuda' - intervju sa voditeljicom projekata porečkog CGI-ja Natašom Vajagić

Centar za građanske inicijative iz Poreča godinama je vrlo aktivan po pitanju zaštite ljudskih prava, osjetljivih, zapostavljenih članova zajednice te promociju demokratskih vrijednosti. Tijekom kampanje "Bilo kuda, seksizam svuda" aktivistice CGI-ja postavile su jumbo plakate sa primjerima seksizma na frekventnijim mjestima u gradu, a na glavnom gradskom trgu organizirale javnu akciju. Dijelile su letke i poticale građane i građanke da se fotografiraju ističući primjere seksizma koje su sami osjetili.

Tim smo povodom o akciji razgovarali sa Natašom Vajagić, voditeljicom projekata u CGI-ju i najprije je upitali o ciljevima kampanje odnosno projekta.

Nataša: Cilj projekta je senzibilizirati, osvijestiti i educirati građane i građanke Poreča o seksizmu koji je u naše društvo toliko integriran da ga više i ne primjećujemo, ili ga jednostavno prihvaćamo jer smatramo da na njega ne možemo utjecati.

Dražen: Na kakvu integraciju misliš? Zar nas društvo i roditelji odgajaju kao seksiste?

Nataša: I muškarci i žene su od rođenja socijalizirani za prihvaćanje seksizma. Nameću nam se društvene uloge i očekivanja o prikladnom ponašanju djevojčica i dječaka. Od žena se očekuje da budu suosjećajne, nježne, da brinu o izgledu, budu kućanice, poslušne, pune razumijevanja, podrške, vjerne, da brinu o djeci, budu emotivne, a ukoliko iskaču iz tih društveno nametnutih strereotipa, naziva ih se muškobanjastima, bezosjećajnima, nemarnima, neodgojenima, buntovnicama, lakim ženama i lošim majkama.

Dražen: A što je sa muškarcima?

Nataša: Isto se događa i muškarcima. Oni bi trebali biti hrabri, jaki, zaštitnici, ne pokazivati emocije, zarađivati, biti glava obitelji, snažni, pobjednici, a ako to ne uspiju ostvariti, naziva ih se gubitnicima, papučarima, slabićima, maminim sinovima, nesposobnima. Ukoliko žene i muškarci iskaču iz zadanih uloga, društvo ih odbacuje i diskriminira.

Dražen: U kampanji ste spominjale više oblika seksizma. Možeš li nam pojasniti koji su i kako se manifestiraju? Ako su nam usađeni odgojem, znači da su sveprisutni? Koji su najgori i najevidentniji oblici seksizma?

Nataša: Među najuočljivije oblike seksizma svakako spada ulično uznemiranjavanje, odnosno razne neželjene, prijeteće aktivnosti ili komentari na javnome mjestu čiji su povod spol, seksualna orijentacija ili rodno izražavanje.

Dražen: Znači, u to spadaju zviždanje, dovikivanje, vulgarni komentari?

Nataša: Točno. Znaš li da je prema anketama čak 90% žena u Hrvatskoj doživjelo ulično uznemiravanje? Tu su i onemogućavanje normalnog prolaska ulicom, pipkanje, trubljenje, imitiranje zvukova poljupca, pohotni pogledi, seksualno eksplicitan govor i razne vulgarne geste.

Dražen: A što je sa medijima? I nas ste u kampanji spominjale?

Nataša: Seksizam u oglašavanju zabranjen je Zakonom o ravnopravnosti spolova (čl. 16 (2) Zabranjeno je javno prikazivanje i predstavljanje žena i muškaraca na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način, s obzirom na spol i spolnu orijentaciju.) Mediji imaju širok doseg te utječu na stavove i mišljenje građana i građanki. Dugo izlaganje porukama i obrascima koje šalju mediji, čak i ako su oni iskrivljeni, rezultira prihvaćanjem istih kao istinitih.

Dražen: I u oglašivačkoj se industriji iskorištava seksualni stereotip žene?

Nataša: U reklamnoj industriji takav stereotip dominira. Žene se predstavljaju u ulozi domaćice i seksualnog objekta. Na taj način reklamna industrija pomaže stereotipnom prikazu žena kao manje ambicioznih i sposobnih te promiče seksizam u medijima. Rodni stereotipi u medijima doprinose tradicionalnoj podjeli na ženske i muške uloge te su jedan od najtvrdokornijih uzroka rodne neravnopravnosti.

Dražen: Rekle ste u kampanji da je, prema anketama, 74,1% žena bilo uznemiravano na poslu?

Nataša: Istina. Ili su bile uznemiravane, ili su svjedočile uznemiravanju na radnom mjestu, a problem je i u tome što žene takvo ponašanje ne prijavljuju.

Dražen: Zbog čega žene ne prijavljuju maltretiranje na poslu?

Nataša: Tome doprinose produbljena ekonomska kriza i strah od gubitka radnog mjesta, kao i strah od društvene i poslovne osude. Veliki postotak žena spolno uznemiravanje niti ne prepoznaje kao takvo te ne znaju da je ono zabranjeno Zakonom o ravnopravnosti spolova, Zakonom o suzbijanju diskriminacije, a predstavlja i kazneno djelo.

Dražen: Popravlja li se stanje na tržištu rada kad su u pitanju plaće?

Nataša: Žene u Hrvatskoj i dalje za jednaki posao bivaju potplaćene u odnosu na muškarce. Procjenjuje se kako za isti posao žena zarađuje 10% manje od muškarca. No, to nije jedini problem kad je tržište rada u pitanju. Dvije trećine žena poslodavci su na razgovoru za posao pitali planiraju li imati djecu, što muškarce ne pitaju. Nadalje, poslodavci ne poštuju prava majki i trudnica te im smeta ako žene planiraju obitelj, ako su trudne ili radi brige o djeci izostaju s posla.

Dražen: Sa tim u vezi postoji i pojam "staklenog stropa". Možeš li ga za naše čitatelje pojasniti?

Nataša: "Stakleni strop" slikovito označava prepreke s kojima se žene moraju suočiti u profesionalnom napredovanju. Te ih prepreke sprečavaju u dosizanju vrha hijerarhije u poslovnom svijetu.

Dražen: Kako se suprotstaviti seksizmu?

Nataša: Svatko od nas može pridonijeti rodnoj ravnopravnosti. Seksizam je potrebno osvijestiti, zauzeti se za sebe ili prijatelja odnosno prijateljicu, kolege sa posla, članove obitelji. Kršenje zakona treba prijaviti, a možemo se obratiti Centru za građanske inicijative Poreč ( cgiporec@cgiporec.hr ) ili Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova ( ravnopravnost@prs.hr ).