Početna
Subota, 23.Lipnja 2018 (20:10:38) - Godina:16

Odaberite teme

O Portalu

Parentium.com se pohranjuje u digitalnom arhivu NSK
Lanterna Summer Nights

Dosta je improvizacije, postavimo sustav, a djeci uzmimo smartphone i stavimo lopte u ruke

Sport, 12.03.2018. (07:26)
(Izvor:Glas Istre)Link
(D. LOVROVIĆ)
(D. LOVROVIĆ)

Ovo je manje priča o Peri Kuterovcu, a više o hrvatskom sportu. Fenomenu sporta prepričanom kroz životnu pustolovinu tog adrenalinskog 45-godišnjeg Slavonca koji, kao top kondicijski trener, svojim ostvarenjima pomiče granice. Široke ruke, spreman svima pomoći, krajnje dobronamjeran, stručan, kao kondicijski trener jednim je dijelom uvijek dio nekog sustava, no prije svega i u svemu taj je čovjek u potpunosti svoj: uspravan, principijelan i tvrd.

On stalno osvaja medalje: njegova borilišta su olimpijade, svjetska i europska prvenstva u raznim sportovima… Ekipni sport, individualni, svejedno mu je. Živi u svom sportskom centru, dvoranama i bazenima. Samo se izmjenjuje na tim lokacijama. Vrijeme u životu mjeri u ciklusima priprema i održavanja natjecanja. Radi na vrhunskoj razini s vrhunskim sportašima. Pokreće ga ljubav i strast prema poslu kondicijskog trenera i neizmjerno poštovanje koje osjeća prema našim sportašima. Svojim promišljanjem odavno je napustio samo sferu sporta. U fokusu su mu ozbiljni problemi nacije – pretilost djece, prekomjerna težina, hipokinezija (nedostatak kretanja), izostanak sustavnog rješavanja problema u sportu…

Medalja kao doktorat

I zato ne bez razloga Kuterovac kaže: "Sve nas je manje i sve smo nezdravija nacija". Borac je za povećanje broja sati tjelesnog odgoja u osnovnim školama. Smatra da djeci u ruke treba staviti loptu, a ne smartphone. Osebujan je lik, pomalo nekonvencionalan. Akademski je realiziran: završio je Kineziološki fakultet, magistrirao, a sad priprema doktorat.

- Svaka medalja na olimpijskim igrama u čijem sam stvaranju i sam sudjelovao još je jedan doktorat. Nakupilo se toga, i to je iskustvo neprocjenjivo, kaže Kuterovac. Nema tome dugo da je proglašen, u izboru britanskog, sportskog, specijaliziranog časopisa, za jednog od pet najboljih svjetskih trenera za kondicijsku pripremu.

"Ma daj, pusti to, koga to zanima. Nije to bilo ništa službeno pa se nisam htio ni hvaliti", kaže Kuterovac. No inzistiramo, tko je bio među tih pet veličanstvenih kondicijskih trenera.

- U Londonu je organizirana sportska konferencija na kojoj smo držali predavanje. Redom: kondicijski trener Barcelone koja je tu godinu osvojila Ligu prvaka, pa kondicijski trener NBA prvaka Clevelanda Cavaliersa, kondicijski trener svjetskih prvaka u ragbiju Old Blacka, kondicijski trener osvajača NFL New England Patriotsa i ja koji sam te godine sudjelovao u osvajanju tri olimpijske medalje u Rio De Janeiru. Kriterij za naš odabir bila je uspješnost u onome čime se profesionalno bavimo. To su sve ljudi golemog znanja i iskustva, s vrhunskim ugovorima i milijunskim plaćama. Eto, imao sam zadovoljstvo biti jedan od njih, kaže Kuterovac.

Razgovarali smo ovog petka u kultnoj zagrebačkoj Kutiji šibica, u njegovom sportskom centru gdje istodobno vodi nekoliko treninga vrhunskih sportaša. Galami na njih, gestikulira, nalazi načine da ih motivira i tjera da idu preko svojih granica.

- Ima jako puno vrhunskih trenera koji imaju puno znanja, no malo je onih koji uz to imaju i znanje i sposobnost vođenja ljudi. Ako su cilj vrhunski rezultati, jedno bez drugoga ne može. Takvi treneri moraju imati socijalnu i emotivnu inteligenciju. Moj posao je izguravati ljude, vrhunske sportaše, iz comfort zone u kojoj se ugodno osjećaju, gdje ih ništa ne boli i gdje im je baš onako lijepo. Guram ih u suprotnu zonu, zonu boli, odricanja, povraćanja, muke. Za to moraš biti dobar psiholog. Ja dobro procjenjujem ljude, svakome pristupam pojedinačno, tražim mu slabu točku gdje ću tu osobu isprovocirati te transferirati iz te sigurne zone u zonu krajnjih granica. Moje metode da iz njih izvučem taj maksimum su razne, svakojake, normalan čovjek to ne bi izdržao, kaže Kuterovac.

On živi po svojim pravilima. Zato ni ne skriva da su uz njega neizostavna cigareta, kava i pivo. Ne glumi. Ono je što je. Spontan, brz, direktan. Samostalan je, što mu omogućava da kao kondicijski trener koji se mora staviti u funkciju kolektiva radi kompromise samo kad želi, a ne kad netko s pozicije autoriteta misli da mora. Takvog će Kuterovac isprašiti. Po vokaciji je plivač koji je od karijere morao odustati zbog problema s kralježnicom. Što god još radio, zbog ljubavi prema plivanju kao prvoj ljubavi, uvijek drži jednu nogu u bazenu. Trenutno je glavni trener zagrebačkog plivačkog kluba. Bio je i glavni trener plivačke reprezentacije, ali se povukao kad je uvidio da njegova borba s vjetrenjačama ne daje rezultate. Plivanje je, kaže, takav sport koji zahtijeva 200 dana godišnje priprema i 35 sati tjedno plivanja.

Osuđeno na propast

- To je u Hrvatskoj bilo osuđeno na propast koju sad doživljavamo. Plivanje je, unatoč tome, moj sport, moja ljubav, moj život i zato sam i dalje unutra. U juniorskom razdoblju i dalje postižemo odlične rezultate, no kad plivači i plivačice upišu fakultete, školstvo ih naprosto ne prati u njihovom ostvarenju vrhunskih rezultata i oni odustaju od treninga i natjecanja. Plivači i plivačice uglavnom su vrlo inteligentna bića i upisuju fakultete, i to one teže, zahtjevnije, poput medicine, strojarstva, elektrotehnike, što u ovako organiziranoj Hrvatskoj automatski znači prekid karijere. Profesori im kažu – odlučite se ili sport ili fakultet. To je užasno. Zato nam treba jedan dokument države koji će sportašima omogućiti i jedno i drugo: i stjecanje znanja i nastavak vrhunskih karijera, kaže Kuterovac.

Država, kad je sport u pitanju, nije izdašna. Iz prve ruke svjedoči nepravdama i nelogičnostima. Kriteriji su čudni, u što se i on uvjerio. Po Uredbi RH za izvrsnost svaki igrač iz vaterpolo reprezentacije za nedavno osvajanje naslova svjetskog prvaka dobio je 50 tisuća kuna. Isto kao i glavni trener.

- Nas šest ostalih iz stožera podijeli smo samo 100 tisuća kuna. Igrači koji su osvojili olimpijske i svjetske medalje nakon 45. godine imaju pravo na doživotnu naknadu za izvrsnost. Za trenere toga nema. Za Ivicu Tucka koji je bio glavni trener vaterpolo reprezentacije i koji je vodio te reprezentativce nema te naknade. Suludo i nepošteno, kaže Kuterovac. On definitivno nije opterećen novcem. Njega pokreću neke više vrijednosti i ciljevi, no novac je uvijek tema. Ona četiri kondicijska trenera s kojima je u Londonu držao predavanja zarađuju enormno. Njihovi su godišnji ugovori od 200 tisuća pa do milijun dolara, kaže Kuterovac.

Na Olimpijadi u Rio De Janeiru 2016. godine Pero Kuterovac je bio kondicijski trener vaterpolo reprezentacije koja je osvojila srebrnu medalju, bio je kondicijski trener Damira Martina koji je u veslanju osvojio također srebrnu medalju, izgubivši u finalu zlato za 7 tisućinki sekunde, kao i Filipa Hrgovića koji je u boksu osvojio brončanu medalju. Na Olimpijadi prije, u Londonu 2012. godine., Pero Kuterovac je bio kondicijski trener vaterpolo reprezentacije koja je osvojila srebrnu medalju i Damira Martina u veslanju u četvercu s braćom Sinković. Definitivno, specijaliziran je za osvajanje medalja u potpuno različitim sportovima.

Kuterovac razmišlja brzo, skače s teme na temu, a opet je sve povezano. Njegov izniman tok svijesti stoga prenosimo u cijelosti.

Izdašna ponuda

- Uvijek kad biram s kojim ću sportašem raditi i kondicijski ga pripremati, ključni kriterij kojem pribjegavam je njihova kvaliteta i motiviranost. Davno sam shvatio da treneri nisu alkemičari i da, oprostite, od govna ne mogu napraviti pitu. Mene zanima isključivo vrhunski sport i zato biram one sportaše koji imaju potencijala za ostvarenje uspjeha. To mi je motivacija kad nekoga preuzimam. Iako, iskreno, netko s kime ću raditi i ne mora biti predodređen za vrhunski rezultat, ali me u takvom slučaju može pokrenuti unutarnja motivacija da sam sebi dokažem neke svoje teorije ili razmišljanja i, naravno, pomognem tom sportašu. Realno, oni mene ne mogu platiti koliko moj rad vrijedi. Ipak, ima i onih vrhunskih sportaša s vrhunskim rezultatima koji si financijski mogu priuštiti kondicijskog trenera poput mene. Jedan takav, koji dolazi iz individualnog sporta, nedavno mi je ponudio 100 tisuća eura godišnje da cijelu godinu provedem s njim po turnirima na kojima nastupa. Tražio je da ostavim sve sportaše s kojima treniram, sve doslovno pustim, spakiram se i sutra odem s njim za ogromne novce. Za 48 tjedana godišnje koliko bih bio na putu to su, iz moje sadašnje perspektive, ogromni novci. Dakle: 100 tisuća eura neto, plus top smještaj gdje god se putuje i svi plaćeni troškovi. Moj zadatak bi bio održavanje psiho-fizičke kondicije tog sportaša. Bio bih njegov life couch. To je stvarno odlična ponuda, ali ne i za mene. Nisam čovjek koji se može pokupiti i ostaviti u trenutku sportaše s kojima surađujem godinama i ostvarujemo fantastične rezultate. Ne mogu to napraviti jednom vrhunskom čovjeku i sportašu poput veslača Damira Martina. Što da mu kažem – ej, Damire, imam ponudu od sto milja eura godišnje, odmah odlazim, a ti se snađi! Mogao bih to napraviti i nitko mi to od mojih sportaša ni u kojem slučaju ne bi uzeo za zlo, jer svi mi znamo kako je u sportu teško zaraditi. No nemam ni vremena ni mogućnosti da im organiziram nove trenere i uvedem ih u proces. Uz to, hoćeš nećeš, intimno, ljudski duboko, vežeš se za sportaše s kojima radiš. Recimo Damir Martin… On je najveći sportaš kojeg znam i kojeg sam trenirao. Najveći po mentalnom stanju i fizičkoj snazi, s visokom razinom samopouzdanja. A opet skroman, ponizan, za mene kao kondicijskog trenera idealan sportaš. On ima strašne, nevjerojatne fizičke performanse. Ima relativni primitak kisika preko 80 mililitara po kilogramu, što spada u jedan posto svjetske sportske populacije. Inače, netko tko je s takvim performansama, dakle jako izdržljiv, u pravilu je lagan i nema veliku snagu. Na određeni način, jedno isključuje drugo. On, međutim, uz tu jaku, fantastičnu izdržljivost ima i isto takvu snagu! To su rariteti na svjetskoj razini. Ima toliku snagu da 11 puta povuče 200 kilograma na mrtvo vučenje ili napravi 25 čučnjeva sa 150 kilograma. On je prototip modernog, savršenog sportaša, ono što se traži u sportu: brz, jak i izdržljiv. Genotipski gledano – olimpijski pobjednik! Cijelog sebe unosi u ono čime se bavi, i to je jedan od preduvjeta uspjeha koje postiže. Zbog takvih ljudi ne mogu sve ostaviti i otići pa makar se radilo i o 100 tisuća eura godišnje! Volim raditi i s vaterpolistima. Energetski gledano, to je najzahtjevniji ekipni sport. Najviše se trenira, gledajući broj sati treninga tjedno. Zatim, odvija se u mediju koji čovjeku nije specifičan. Čim si u vodi ne možeš normalno disati. Čim to ne možeš, sve što radiš je otežano. (Robert FRANK)



Mobilna verzija članka

Oglasi

Tequila beach bar Poreč
Brzi servis, prodaja i otkup mobitela - La-Ri - Poreč - Kandlerova 6
Frigoservis Šime - Poreč - Kadumi
Mirtex International d.o.o.
Pogrebne usluge Silentium