Početna
Četvrtak, 24.Svibnja 2018 (19:36:04) - Godina:16

Odaberite teme

O Portalu

Parentium.com se pohranjuje u digitalnom arhivu NSK
Ayurveda - prirodan i jednostavan put do zdravlja - Vaidya dr. Adwait Tripathi
Free Poreč MTB Tours: kroz porečke šume, vinograde i maslinike

Antonio Grabar – 100 godina kasnije

Poreština, 11.02.2018. (15:04)

Piše: Bojan Horvat

Antonio Grabar (Foto: Wikipedia)
Antonio Grabar (Foto: Wikipedia)

Danas 11. veljače 2018. obilježava se 100 godina od smrti jednog Porečana, radi se o Antoniju Grabaru rođenom upravo u našem gradu 26. siječnja 1883. godine. Život je izgubio 11.2. 1918. ispred streljačkog voda Austro-Ugarske ratne mornarice u mjestu Škaljari pokraj Kotora.

Pred streljačkim je vodom završio kao jedan od organizatora pobune mornara u Boki Kotorskoj, tada jednoj od važnijih pomorskih baza Monarhije. Pobuna je izbila početkom veljače 1918. i bila je ugušena već sljedeći dan. Antonio Grabar je služio na brodu Sankt Georg s činom mornara prve klase. Mornari su preuzeli kontrolu na brodovima Sankt Georg i Gea te izvjesili crvene zastave umjesto službenih mornaričkih.

Upravo je zbog tog detalja pobuna često bila interpretirana kao socijalistička revolucija inspirirana događajima u Rusiji. Svi brodovi su imali crvene zastave koje su korištenje radi signalizacije, a crvena je izabrana slučajno jer je bila najuočljivija.

Pravi razlozi pobune bili su loši uvjeti na brodovima, pasivnost austrijske flote, dugotrajnost rata bez perspektive skorog prestanka, želja za mirom i povratkom kućama kao i loše postupanje časnika prema mornarima. Pamti se njegova izjava: "Želimo mir, ne želimo više ostati ovdje, umrijet ćemo na brodu, previše smo u službi bez dopusta, tako više ne ide. Nema više nikakvih titula. Ovdje smo svi jednaki, svi smo građani".

Antonio Grabar (Foto: Wikipedia)
Vođe pobune na ulazu u zgradu suda (Foto: Wikipedia)

Slučaj Antonija Grabara bila je za to najbolji primjer: obitelj je bila internirana zbog pro-talijanskih uvjerenja, a njeni se članovi nisu vidjeli od početka rata. Mornari su često dobivali obroke lošije kvalitete u odnosu na časnike, ali je česta bila i nestašica hrane. U Istri je, primjerice, 1917. godine vladala glad, dok su u Poreču ljudi prosvjedovali tražeći kruh.

U kratkom postupku je Prijeki sud na smrt osudio četvoricu mornara: Jerka Šižgorića s otoka Žirje pokraj Šibenika, Matu Brnčevića iz mjesta Krila Jesenice pokraj Omiša, Čeha Franišeka Rascha i Porečana Antonija Grabara. Njihovim posljednjim trenucima je svjedočio don Niko Luković koji ih je i ispovjedio.

"Od uznemirenosti nijesam spavao. Točno u 5 sati ujutro bio sam u koridoru zatvora na prvom katu s članovima prijekog vojnog suda. Doveli su četiri osuđena mornara kojima je predsjednik suda, koliko se sjećam potpukovnik auditor (vojni sudac) Milota, pročitao presudu. Zatim su trojica mornara odvedena u jednu zatvorsku ćeliju, a Mate Brničević u samicu. Predsjednik suda mi se obratio: 'A sada, velečasni gospodine, vaša je dužnost osuđene pripraviti na smrt i olakšati im zadnje sate života'. Najprije su me odveli u ćeliju gdje su bili RaschŠižgorić i Grabar. Antun Grabar je bio uznemiren. Žalio je napustiti drugove s kojima se borio. Žao mu je bilo žene i dvoje male djece koji su na njega mislili. On je od njih trebao napraviti nove ljude, borce za novo društvo, a nije ih uspio ni vidjeti. U sedam sati mornari su već bili izvedeni na stratište na livadi ispod gradskog groblja u Škaljarima. Strijeljanja su izvršila osmorica vojnika Mađara, pod zapovjedništvom jednog kapetana, također Mađara. Zapovjednik je sabljom dao znak, ali vojnici nisu htjeli zapucati. Zapovjednik je dao treći put znak za paljbu. Neposredno prije paljbe Rasch je uzviknuo: ‘Vi pucate u pravdu. Živjela sloboda!’ Trojica mornara su pala mrtva nakon prvog plotuna, a Grabar je bio ranjen. Na to su, po naredbi, pripucala dvojica vojnika i dotukla ga".

Nakon rata Poreč je postao dijelom Kraljevine Italije, te je nova fašistička vlast na gradskoj vijećnici postavila spomen ploču u znak sjećanja na Antonija Garbarija (prezime je talijanizirano) talijanskog patriota i borca za talijanstvo Istre. Nakon Drugog svjetskog rata Poreč dolazi pod vlast komunističke Jugoslavije, koja skida talijansku spomen ploču s gradske vijećnice. Na njegovoj rodnoj kući podiže spomen ploču u čast Antona Grabara (ime je slavenizirano), hrabrog borca za prava mornara, inspiriranog idejama socijalističke revolucije.

Danas se još uvijek može vidjeti spomen ploča na kući koja se nalazi na malom trgu posvećenom upravo Anton(ij)u Grabaru. Njegov nećak Mario Grabar zatražio je intervenciju talijanskog ministarstva vanjskih poslova kako bi se skinula ploča na hrvatskom jeziku i crvenom zvijezdom jer ju je smatrao uvredljivom i povijesno netočnom.

Slučaj Antonija Grabara pokazuje kako povijest pišu pobjednici. Od običnog mornara, po zanimaju konobara koji se samo želio vratiti kući i ponovo vidjeti obitelj, postao je prvo talijanski domoljub koji se borio za povijesna prava Italije, da bi ga sljedeći pobjednici preimenovali u Antona i proglasili revolucionarom.



Mobilna verzija članka

Oglasi

Ovlašteni servis za vozila marke Volkswagen i Škoda
Pogrebne usluge Silentium
Istraalf  Mobile Phone Shop - Bookstore
HAK Auto-klub Poreč
Matiani Poreč ležajevi, semerinzi, SKF, FAG, Timken, Corteco, SNR, NTN, Koyo, Ina