Mob:
Početna
Ponedjeljak, 11.Prosinca 2017 (08:52:31) - Godina:15

Odaberite teme

Fast Food Poreč - 052/452-088

Arhiva kolumni

O Portalu

Parentium.com se pohranjuje u digitalnom arhivu NSK
Novogodišnja lutrija Društva invalida Poreč

Moj prijatelj ima psa!

Zanimljivosti, 08.08.2014. (08:37) Piše: Rinaldo Kvesić

Kažu da za ozbiljno analiziranje svake pojedine životne situacije ne treba biti jako subjektivan. Razglabanja o debaklu omiljene nogometne momčadi iz ugla navijača, su daleko manje objektivna nego iz pera dežurnog kritičara koji je svojevremeno ostvario bogatu nogometnu karijeru.

Poučen ovim iskustvom odlučio sam uvod u svoje "portalsko" putešestvije prikazati "ta trane", ne biti subjektivan nego u stilu ljudi koji traže savjete i koji su "polusvjesni" vlastitog problema, prebaciti odgovornost za opsesiju psima na imaginarnog prijatelja.

Dakle: "Moj prijatelj ima psa"!

Dotični prijatelj, od kada ima psa, puno više vremena provodi s dotičnim psom u šetnji, nekom treningu (ne vjerujem mu kada kaže da treniraju – sigurno je to isprika jer ga nema na popodnevnoj kavi ili birici), pa čak i na kupanje odlazi – opet s psom. U početku, kada se pohvalio nabavkom čovjekovog najboljeg prijatelja (kako on to veli), mislio sam da je povukao mudar diverzantski potez kojim će zaokupiti pozornost svoje bolje polovice i djece, a da će te trenutke on iskoristiti za kvalitetno provedeno vrijeme "s kumpanijom" tj. rješavajući svjetske i lokalne probleme u domeni svakog prosječnog Hrvata koji ima odgovore na sva pitanja, u pravom društvu dakako, i sa omiljenim pićem u ruci (ili na stolu ispred sebe).

No, jadnik je upao u vlastitu zamku ("tko drugom jamu kopa..."), i umjesto da drugi tende četveronožnog dlakavca, on sada redovito šeće okolo sa svojim brečićem, od ranih jutarnjih sati, u kojima vodi psa vani da obavi svoje, do dugih popodnevnih ili večernjih šetnji (ovisi o vremenu – kako on to kaže).

Od silnog boravka na zraku, suncu, vjetru, kiši i ostalim meteorološkim pojmovima, obrazi su mu se zarumenjeli a struk nekako utegao (ili namjerno uvlači štumik kada se vidimo). Nije on zbog psa potpuno nestao "sa scene" našeg omiljenog ugostiteljskog objekta, ali je barem prepolovio uobičajenu dnevnu dozu ove izvannastavne aktivnosti.

Svako toliko biva dovoljno drzak pa priča o svom kućnom ljubimcu u superlativima, hvali on to svoje blago, da ne znam da je riječ o psu, pomislio bih još svašta. Kaže da u tim dugim šetnjama sa psom ima vremena razmišljati o mnogim stvarima neopterećen svakidašnjom kulisom potrošačkog mentaliteta i dnevnopolitičke scene – moš' mislit!

Još veli da u svakodnevnoj interakciji sa psom, gradeći strukturu koja je svojstvena psima, u kojoj je (u očima psa) on vođa čopora a pas član tog čopora koji ga slijedi, i on sam pronalazi načine na koji se uz pomoću nadmudrivanja sa psom može nadmudrivati sa složenim životnim situacijama. Rekoh mu ja neka se on proba nadmudrivati sa ratama kredita koje stižu svaki mjesec. Može li mu to pomoći upravo u duhu svih prirodnih ciklusa s kojima se on ponovno povezuje u svojim boravcima u prirodi na koje ga je navukao njegov "ćuko".

On moj argument prihvati sa smijehom i reče mi: "što je – tu je, pravila igre su takva, na nama je da budemo praktični i da iz situacije u kojoj se nalazimo izvučemo maksimum".

Čuj' to!?! Koji crni maksimum!?!

Pa još do jučer je taj isti čovjek, moj prijatelj, na spomen kredita i svih ostalih računa i uplatnica koje nam guraju pod nos, po starom dobrom hrvatskom običaju psovao sve živo, u maniru prekaljenog kočijaša balkanskog podrijetla! Očigledno je njemu taj njegov hobi i zanimacija sa sjedi, lezi, baci lopticu, skoči, idi-dođi komandama i psom koji ga prati u stopu, pomutila pamet i on sada misli da samo zato jer "živi zdravije", šeće po boški, graži i uči breka da mu daje šapu otvorila neke nove horizonte i dala mu šansu da udahne svježi zrak i poveže se ponovno sa samim sobom. Kaže i da mu je i s djecom lakše jer, kao, uče se odgovornosti i razvijaju neki kvocijent emocionalne inteligencije, pa da svi zajedno, vikendima, idu okolo. Jest' – američki san, obitelj s osmjesima i pas pored njih, ali ne nasjedam ja na te finte i otkriti ću ja već o čemu se tu zapravo radi. Istina, i moj je djed imao psa koji ga je pratio posvuda, brali su gljive, drijen, šipak i što sve ne, ali to je drugo - druga su to bila vremena...

Rinaldo

Fotografije



Mobilna verzija članka

Oglasi

Sabina travel - Poreč
DiD Poreč - generalni zastupnik Allianz osiguranja i A-Z Fondovi
Istraalf  Mobile Phone Shop - Bookstore
Generali osiguranje Poreč - O.Keršovani 2
Ovlašteni servis za vozila marke Volkswagen i Škoda